уторак, 17. јун 2014.

Poremećaj orgazma kod žena


Seksualno zadovoljstvo može proisteći iz različitih izvora: peting ili predigra, erotska masaža, masturbacija, oralni seks, snošaj ili penetracija, seksualne fantazije. Ali, kvalitet tog zadovoljstva može biti značajno smanjen ukoliko ono isključuje orgazam. Čak se bez preterivanja može reći da su ljudi skloni da se seksualno igraju upravo zbog onoga sto tek treba da sledi: Orgazma.

Zbog tih desetak sekundi žene i muškarci se veoma trude, prave romantičnu atmosferu, kupuju poklone, obasipaju pažnjom jedno drugo, poklanjaju cveće, idu na putovanja, slušaju muziku koja opušta, večeraju egzotičnu hranu, piju lepa vina itd… Mnogo toga je u igri, sve zbog velikog O. U francuskoj poeziji postoji poseban naziv za orgazam: La petit mort, u prevodu “mala smrt”, kada neke žene potpuno izgube svest, ali to nije neprijatno iskustvo. Postoje individualne razlike prilikom doživljavanje orgazma: vrištanje, grčenje,histeričan smeh ili jecanje, ili druge potpune neočekivane reakcije, koje su sasvim normalne.Takodje, postoje i one osobe koje samo zatvore oči, ali ništa manje ne uživaju.

Međutim,postoje osobe koje imaju izraženu seksualnu želju, uživaju u seksualnoj predigri, ovlaže se tokom seksualne stimulacije, uživaju u senzacijama pri ulaska penisa u vaginu, ali nisu sposobne da dožive orgazam ili, pak, u doživljavanju orgazma imaju određene teškoće. Pri tome ove osobe imaju odgovarajućeg partnera i kvalitetnu i dugu seksualnu stimulaciju u odnosu na fokus, intenzitet i dužinu trajanja.

Epidemiološka istraživanja u vezi poremećaja orgazma su veoma retka. Jedno od prvih, sproveli su Kinsi i sar. (1953) i utvrdili su da 30% žena ne doživljava orgazam u momentu sklapanja braka, a samo njih 10% ostaje i dalje anorgazmično posle desete godine bračnog života. Kaplanova (1979) izveštava iz svoje kliničke prakse da 90% žena može da doživi orgazam, dok samo 10% žena nikada ne doživi orgazam pri seksualnoj stimulaciji, ni tokom seksualnog odnosa niti van njega.Savremena istraživanja govore o tome da ljudi sa seksualnim disfunkcijama ne ističu važnost frekventnosti u doživljavanju orgazma već da li su teškoće u doživljavanju orgazma problem ili nisu. Pa tako Lauman i sar.(1999) nalaze da 26% žena ispoljava različito izražene smetnje u dostizanja orgazma.

Poremećaj orgazma kod žene izazivaju, psihološki i organski činioci i njihove kombinacije. Opšti psihološki činioci  povezuju se sa razvojem i ukazuju da osoba nije integrisala doživljavanje orgazma kao prirodno vrhunsko seksualno zadovoljstvo.Suprotno, takve osobe te, najprijatnije senzacije u iskustvu ljudi doživljavaju negativno, kao pretnju i opasnost za svoje integrativno funkcionisanje i postojanje, i umesto zadovoljstva doživljavaju strah.

Orgazam je veoma dobar indikator i doživljavanje istog ima simbolsko značenje, što je i razlog za aktiviranje dubokih nesvesnih intrapsihičkih konflikata, zbog kojih nastaje strah:

-          Senzacije za vreme orgazma su veoma intenzivne što plaši;
-          Tokom doživljavanja orgazma javlja se strah od gubitka svoje ličnosti, ludila, ili, pak smrti;
-          Osecanje krivice zbog zadovoljstva i uživanja, koje se posle orgazma javlja, veoma je intenzivno i bolno;
-          Orgazam se ne sme doživeti, šta će reći roditelji;
-          Samo kurve tako uživaju;
-          Bog im neće oprostiti, itd.

 Kada partnerski odnosi nisu skladni već neprijateljski ili, pak, destruktivni često mogu biti uzrok poremećaja orgazma. U takvim okolnostima žene razvijaju razna negativna osećanja prema partneru: ambivalentnost prema partneru, strah  da će je on napustiti, osećanje krivice zbog loših odnosa, otvorene i ispoljene agresije prema njemu, itd., a to sve remeti normalno doživljavanje orgazma.

Borba za psihološku dominaciju u seksualnoj vezi,  takođe može da bude inhibirajući faktor. Mnoge žene ne žele: “da se daju muškarcu“,“ da pokažu slabost koju će on iskoristiti“, “da on vidi da one uživaju“ itd.

 U neposredne cinioce ulaze: neodgovarajuća i nedovoljna genitalna stimulacija, strah od neželjene trudnoće ili povrede, prisilno samoposmatranje i stalno očekivanja orgazma u stanju visokog nivoa seksualne uzbuđenosti, usmeravanje pažnje na zadovoljstvo svoga partnera, a zapostavljanjem sopstvenih potreba, strah od neuspeha, s jedne, i strah od uspeha, s druge strane, strah od gubitka ljubavi partnera i mogućeg odbijanja, strah od zadovoljstva koje se doživljava, nesvesna suparnička osečanja prema drugim ženama, i sl.

Najzad u psihološke činioce spadaju i kulturološki, religiozni i rigidno vaspitni uticaju, koji uslovljavaju da žena “ostane ne probuđena” i “neslobodna“ da rukuje slobodno svojim seksualnim osećanjima.
Dugo vreme su gotovo sva društva uvek bila odlučno protiv seksa – sve religije i crkve bile su protiv, čime je stvorena vrlo nesvesna mržnja. Deci nije bilo dozvoljeno da se igraju svojim polnim organima, majke su sklanjale njihove ruke kad god ih primete da se dodiruju. A to predstavlja šok za dete, ono počinje da se plaši da dodiruje svoje vlastite genitalne organe. Time se uskraćuje veliko zadovoljstvo, to su prvi neseksualni orgazmi koji veoma relaksiraju. Prirodni je nagon  da diramo genitalije, da se igramo njima. Dete ne misli da je to loše, ono ne poznaje krivicu, ono jednostavno radi ono sto je prirodno.Međutim, roditelji  ga često zaustave u toj igri, počnu da ga osuđuju, a dete vidi odbojnost na njihovom licu, i ono počinje da se plaši. Dešava se i to da mnoge osobe kasnije, zbog loših osečanja u detinjstvu, razviju opsesivan odnos prem sopstvenoj seksualnosti, prečesto prisilno masturbiraju, kao vid odbrane od potisnutih i sputanih težnji .

Biti orgazmičan znači imati sposobnost gubljenja kontrole. Međutim, te osobe stalno sebe kontrolišu, stalno preispituju neke stvari...“Ovo treba, ovo ne treba. Ovo je dobro, ono je pogrešno”… Prirodni osećaji, nagonske težnje se duboko potiskuju.  Te osobe idu do jedne tačke, jer procenjuju da  je sve dalje od toga opasno.

Tu se ne radi samo o seksu, radi se o celokupnosti doživljavanja. Te žene su retko kada  orgazmične u drugim stvarima, pa kako je onda moguće da budu orgazmične u seksu? Ako se uvek kontroliše ljutnja i bes, onda nije moguće biti orgazmičan ni u seksu i ljubavi, jer je čovek celokupnost.

Prirodan čovek je orgazmičan u svim svojim emocijama. Zato je  psihoseksualna terapija usmerena u povećanju emocionalne zrelosti kod ovih žena kao i oslobađanjem od pogrešnih uverenja i roditeljskih zabrana, sa ciljem da modifikuje tendencije klijenta da bude preokupiran svojim preorgazmičnim senzacijama i da podstakne svoja erotska osećanja i doživljavanja, što su zapravo, i neophodni uslovi da bi se orgazam uopšte doživeo.






четвртак, 10. април 2014.

Psiho-sexy-gym

понедељак, 17. фебруар 2014.

Plodnost i seksualna funkcionalnost




Plodnost i seksualna funkcionalnost




Pre neki dan sam odgledao predstavu “Plodni dani” u kojoj su glumci prezentovali napetost, brige, razna anksiozna stanja, kao i osećanja bespomoćnosti koja se javljaju kod neplodnih parova. Kreirali su forum na kom su delili sopstvena iskustva, muke,patnje, hrabrili sebe i ostale.Apostrofirali su loš medicinski tretman i beskrajno “lutanje”(pacijenata i lekara) u nadi da će se trudnoća ostvariti.

Seksualna aktivnost kod ljudi može biti motivisana zbog razlicitih faktora, potreba za zadovoljstvom, za bliskosću i povezivanjem, želje da se nekome pripada, izražavanje moći, dokazivanje vlastite seksualnosti itd. Jedan od bazičnih i najprimitivnijih motiva u ljudskoj evoluciji je želja da se ostvari potomstvo.


Nerealizovana želja za dobijanjem  deteta, može dovesti do raznih reakcija, koje su zavisne od individualnih crta, socijalnih i kulturnih normi, medicinskih stanja, itd., i uključuju frustraciju, anksioznost, tugu, ljutnju, bes, depresivnost, sumnju u sopstvenu seksualnost, socijalnu devalvaciju i izolaciju. Na taj način je sam seksualni čin lišen prokreativnih snaga.


Povezanost između seksualnog ponašanja i funkcionisanja partnera s jedne strane, i njihove plodnosti  s druge strane, ima nekoliko dimenzija:


-          - Seksualne disfunkcije koje doprinose neplodnosti;

-          - Klinička stanja koja prouzrokuju neplodnost i seksualnu difunkciju (komorbiditet);

-          - Seksualne disfunkcije koje se javljaju za vreme dijagnostike i lečenje neplodnosti;



U svim ovim slučajevima, seksualne disfunkcije se mogu pojaviti posebno i kod žena i  kod muškarca i mogu da utiču jedni na druge.



      1. Seksualne disfunkcije koje doprinose neplodnosti


-         -  Jedan od najočiglednijih uzroka neplodnosti je odsustvo seksualne aktivnosti. Ovo se toliko podrazumeva u praksi, da ponekad medicinski stručnjaci zaborave da prosto pitaju partnere da li imaju seks i kakav im je seksualni život. Dešava se da tek kasnije (za vreme asistirane reprodukcije i sl.) saznaju da partneri nisu imali seksualni odnos i da su se stideli da to priznaju. Religiozno vaspitanje i kruta seksualna socijalizacija često dovodi do pogrešnih zaključaka, da je seks loš, prljav, da zagađuje dušu i sl., a s tim i do izbegavanja seksualnih aktivnosti.


-         - Ponekad jedan ili oba partnera nemaju seksualnu želju, što dovodi do njihovog udaljavanja, nedostatak seksualnih aktivnosti,i na kraju do neplodnosti. Nedostatak želje kod muškaraca je uslovno rečeno malo opasnija, jer žene su u stanju bez želje, uzbuđenja, ili orgazma da dodju do trudnoće (preko seksualnog odnosa) zadovoljavaljući partnerove potrebe. Kod muškarca, bez ovih uslova, nema erekcije, a s tim ni odnosa.


-          - Prevremena ejakulacija koja se dešava pre same penetracije takođe onemogućuje put ka bremenosti. Ova vrsta prevremene ejakulacije nije toliko česta kod populacije, ali je zato česta kod neplodnih partnera i mogući je uzrok neplodnosti.


-          - Vaginizam kod žena(grč vaginalnih mišića gde nije moguć odnos) takođe nije čest u populaciji, ali kod žena koje ne mogu da imaju decu je verovatno češća pojava.


-          - U retkim situacijama, dešava se kod nekih muškaraca da imaju poteškoća da ejakuliraju u vagini, pa se seksualni čin prolongira, postaje bolan i sl., ili čak da budu totalno nesposobni da ejakuliraju u vaginu (inhibirani orgazam).




     2. Klinička stanja kao uzrok neplodnosti i seksualne disfunkcije (komorbiditet)

-          Neki parovi mogu da imaju razna klinička stanja koja doprinose neplodnosti i u isto vreme izazivaju seksualne probleme i disfunkcije:


- Endometrioza. Ova bolest se javlja za vreme reproduktivnih godina, u vidu endometrioznog tkiva van materice koje može da izaziva bol i neplodnost.Endometriozne lezije , mogu da izazivaju abdominalnu bol za vreme odnosa, što je karakterizovano ne kao bol za vreme penetracije, več kao bol koji je izazvan od guranje penisa.


- Hiperprolactinemia je endokrina bolest koja dovodi do poremećaj menstrualnog ciklusa i gubitka ovulacije. U isto vreme pacijenti mogu da osećaju smanjenu seksualnu želju(ne samo kod žena, već i kod muškaraca).


- Hipotiroidizam je endokrini poremećaj kojeg karakterišu debljanje, depresivno raspoloženje i nedostatak energije.Takođe se može pojaviti amenorea i gubitak ovulacije, koje doprinose neplodnosti, a u isto vreme smanjeno nivo tiroidnog hormona može dovesti do smanjene seksualne želje.


- Hronični karlično-inflamatorni poremećaj(PID) sa adhezijom. Neke žene razvijaju hronični bol u donjem abdomenu kao posledica predhodnih seksualno prenoslivih infekcija sa karlično upalnim poremećajem. Ovo može voditi do duboku dispareuniju (intenzivan bol prilikom odnosa).


- Fimoza je stanje kod muškaraca gde je prepucijum tesan oko glansa penisa (muškarci ne mogu da prevlače kožicu penisa nadole), pa mogu da osečaju bol i oticanje za vreme ili nakon odnosa.


- Varikocela je stanje gde su vene u skrotumu oko testisa proširene, i ponekad može da dovede do neugodnost prilikom seksualnog odnosa.





    3Seksualne disfunkcije koje se javljaju kada partneri postanu svesni da imaju problem ili za vreme dijagnostike i tretmana neplodnosti


-          Saznanje da pripadate kategoriji neplodnih osoba može da ima snažan negativan efekat na sopstveni vrednosni sistem, sliku o sopstvenom telu i polni identitet. Kao posledica toga mogu se pojaviti razne seksualne disfunkcije čija klinička slika i intenzitet, mogu da variraju između polova, i između individue, u zavisnosti od predhodnih self-koncepta koji su umnogome rezultat urođenih i sociokulturnih faktora.


-          Kod oba pola, tipične emocionalne reakcije uključuju šok i nesigurnost, što može da vodi ka gubitku libida, poteškoća u uzbudjivanju kod muških i ženskih partnera. Neke osobe osećaju se ljutito i frustrirano i krive sve koje su zatrudnele, a često im deluje da će svi u njihovom okruženju ostvariti potomstvo. Sve ovo vodi u stanje povećane napetosti i čak i agresiju, što pojačava stres u partnerskom životu. Na kognitivnom planu, ove osobe su suočene sa nerealizovanom željom da imaju dete, pa neki zbog toga izgube životnu perspektivu,značaj, smisao. Kakav će biti život bez deteta? Često oba partnera uđu u začarani krug ponavljajući iracionalna uverenja kao razlozi njihove neplodnosti.



Klinički primer 1.

-          Sećam se jedne osobe, koja je potražila moju pomoć zbog problema sa seksualnom željom i erekcijom.Pre toga, on i njegova partnerka su dolazili  neko vreme kod doktora Bojovića(gde sam i ja često bio prisutan), da bi lečili neplodnost prirodnim putem. Kako nisu uspeli da ostvare trudnoću na toj klinici, uputili se u Nemačku, na vantelesnu oplodnju. Kada je došao kod mene da reši problem sa erekcijom, njegova žena je bila u drugom stanju(pokušaj vantelesne oplodnje je bio uspešan). Za vreme obavljanja intervjua postavljao sam  mu različita pitanja među kojima su bila i ŠTA MISLITE O SVOM PROBLEMU i u KOJIM SITUACIJAMA SE PROBLEM NAJČEŠĆE JAVLJA?

Odgovorio mi je:

-          Sve je krenulo od vremena kada je trebalo da se pravi beba, pa odlazak kod lekara, prvo kod dr-a Bojovića bez rezultata, a kasnije u Nemačku na vantelesnu oplodnju…Sebe sam oduvek doživljavao kao alfa mužjaka i na početku je sve bilo u redu, kada je spermogram ukazivao na veliki broj spermatozoida…Ali, kasnije se ispostavilo da su oni slabo pokretni, i tada se slomila  moja slika o sebi kao muškarca… Onda i flajere sa vijagrom na klinikama u Nemačkoj,  u slučaju da ste impotentni, još više je doprinelo da se moje samopouzdanje poljulja…Od promiskuitetnog muškarca, spao sam na muškarca koji se boji da ima bilo kakav “izlet” izvan braka… Pomislio sam da nije mozda potrebno da promenim ženu, jer se ona ugojila koji kilogram…Bilo je dosta forsiranja oko trudnoće, sve je postalo mehanika…I oni veštački uslovi da daješ spermu po nekoliko puta, bez obzira na želju…Desilo mi se nekoliko puta da izgubim erekciju za vreme snošaja, i sada sam veoma uplašen… Matsurbirao sam po nekoliko puta dnevno koristeći pornografiju da dokažem sebi da je sve u redu sa mnom…



Nakon uzimanja intervjua i njegove seksualne istorije, postalo je jasno da ima sekundarnu erektilnu disfunkciju sa smanjenom seksualnom željom. Posto je živio u inostranstvu i došao bez supruge, odradili smo intenzivnu psihoseksualnu terapiju u trajanju od nedelju dana(svaki dan po jednu seansu), kako bi povratili njegovu sigurnost. Osećao se veoma dobro što može otvoreno da priča o svom seksualnom životu, a takođe je naglasio koliko je značajna psihološka pomoć parovima koji se bore za potomstvo (na zapadu, psihoseksolozi rade na klinikama za plodnost). Dao sam mu neke domaće zadatke vezane za uzbuđenje i uslove, kao i seksualne vežbe da radi sam, a kasnije sa suprugom. Nakon izvesnog vremena javio mi se da je dobio čerkicu, da je sada mnogo relaksiraniji i da mu se seksualni život poboljšao.





Neke osobe veruju  da je neplodnost kazna koju su oni zaslužili za sve loše što su učinili, kao na primer abortus koji su imali, razdvajanje u prošlosti, to što su bili neverni itd…Ovo može promeniti njihov pogled na život, ali takođe i  koncept ljubavi i seksualnosti. Neke osobe krenu da razmišljaju različno za  sebe kao seksualna bića s jedne strane, i kao muškarac ili žena s druge strane. Ovaj ponekad svesni, a još češće nesvesni proces može voditi u promeni seksualnih potreba koje se doživljavaju kao “čudne” ili “strane”. 
U nekim slučajevima, samo jedan od partnera je za “stub srama”, u smislu toga da je manje plodan ili neplodan. Tada to može dovesti do različite reakcije: osećaji krivice kod pacijenta, neizgovoren ili otvoreno pokazan prekor od strane neugroženog partnera, prezaštitničko ponašanje od strane zdravog partnera itd.

Partneri moraju da nađu novi balans, u odnosu na aktivno i pasivno, blisko i daleko, dominantno i zavisno, itd. Ponovo, ovo može dovesti do male promene koje udružene mogu uticati na seksualnu funkciju jednog ili oba partnera.


Okruženje u kojem partneri žive može biti dodatni stres faktor  koji može uticati na partnere i seksualnu disfunkciju. U kulturama gde je plodnost visoko vrednovana karakteristika jedna osobe, neplodnost  znači sramotu i postoji ogroman pritisak na neplodni par da ispuni socijalna očekivanja i norme. Ovo može na kraju dovesti do prekida veze i razdvajanje partnera.




Pored osnovne medicinski pomoći, partnerima je potrebna i psihološka pomoć i podrška, najčešće u vidu psihoseksualne terapije koja uspostavlja novi balans između partnera, podiže samopouzdanje, otvara nove puteve i razvija fleksibilnu seksualnu priču, koja na kraju ponovo uključuje želju, uzbuđenje i orgazam, kao bazični psihološki  uslov  kroz koji se stiže do potomstva.







* (deo teksta preuzet sa evropskog seksološkog kongresa ove godine u Istanbulu - The EFS and    ESSM Syllabus of Clinical Sexology)





                                                                                                                                                           

PREDIGRA TOKOM SEKSA - KOLIKO VAM JE STALO DO NJE? 1. Predigra je uvertira u seksu, ali se čini da je muškarci i žene ne dož...